Otkrivena Spomen ploča

U subotu 20.06.2020. s početkom u 11,00 sati u nekadašnjoj Bakićevoj  a 90-tih preimenovanoj ulici Ferde Rusana ,otkrivena je Spomen ploča posvećena stradalništvo četvorice Braće Bakić od strane ustaške NDH.

Početkom nesretnog rata 90-tih bezumnici su uništili Spomen ploču kao i spomenike njihovog brata,velikog kipara Vojina Bakića,"Poziv na ustanak" u bjelovarskom parku Borik,spomenik "Gudovčan" posvećen stradanju srpskih civila gudovačkog kraja,kao i njegov spomenik u selu Bačkovici koji su bili simbol stradalništva ali i simbol antifašističke borbe protv ustaškog naci-fašizma u našem bjelovarskom kraju.

Zahvaljujući upornosti i jasnim odabirom borbe za istinom o II Svjetskom ratu,UABA Bjelovar i VSNM Bjelovar (Nanad Nekvapil,Berislav Crnčić,Dušan Margetić,Dušan Zorić i mnogi drugi prijatelji) pokrenuli su inicijativu za vraćanje Spomen ploče u njenom izvornom obliku.Uz podršku Srpskog narodnog vijeća i VSNM BBŽ ova ideja je danas ostvarena.Velika hvala svima koji shvaćaju koliko je danas pravda zadovoljena.
Milan,Slobodan,Nikola i Aleksandar bili su svojevrsna avangarda Bjelovara 30- tih godina,sa bratom Vojinom i sestrom Dušankom ,svi odreda fakultetski obrazovani ,tek su trebali dati svome gradu a već do tada dali su mnogo.
Četvorica braće i njihova prekinuta mladost više nego jasno ocrtavaju zločinački i bezumni  karakter NDH .
Nenad Nekvapil bio je moderator današnje izuzetne manifestacije.
Prisutnima se recitacijom  Izeta Sarajlića obratio naš dragi glumac i prijatelj Vili Matula. Potom je zamjenica predsjednika SNV-a Aneta Vladimirov govorila o obitelji Bakić(njen tekst možete u cijelosti pročitati u prilogu)
Povjesničar umjetnosti Tonko Maroević govorio je o svom prijateljstvu sa Vojinom Bakićem. U ime Grada Bjelovara obratila se zamjenica gradonačelnika Valna Bastijančić Erjavec a  u ime Bjelovarsko -bilogorske županije predsjednik skupštine Mario Preskočil.
Na kraju se okupljenima izuzetno emotivno obratio prof.dr. Milorad Pupovac.
 
Ploču su zajednički otkrili Nenad Nekvapil i Dušan Margetić.
Sa nama su danas bile delegacije UABA i srpskih vijeća Daruvara,Garešnice Grubišnog Polja, Bjelovara,Pakraca,Zagreba,Samobora ,Velike Gorice,Koprivničko-križevačke županije.
Najveći dio poštovalca tragedije porodice Bakić nastavio je druženje u Srpskom kulturnom centru "Pavle Solarić" u Demetrovoj 1.
 
TEKST O OBITELJI BAKIĆ:
U porodici Konstantina i Jelene Bakić rođeni su Aleksandar, zvani Aco, Milan zvani Baja, Nikola Nik i najmlađi Slobodan zvani Čačko. Imali su brata Vojina i sestru Dušanku. Imali su jedni druge. Dobri đaci, studenti i još bolji drugovi, svestranih interesovanja od stolnog tenisa, gimnastike, plivanja do zabijanja golova za bjelovarski NK "Građanski". Druželjubiva braća Bakić su uz sve privilegije odrastanja ipak razumjeli težinu doba. Njihova ih je dobronamjernost i povjerenje u ljude koštala života na samom početku rata. Dojučerašnji znanci i prijatelji, osokoljeni ustaškim pokretom, uhapsili su Aleksandra, Milana, Nikolu i Slobodana i deportirali ih najprije u Danicu, a potom put velebitskih jama. Majka Jelena je do kraja svog života čekala na povratak barem jednoga od njih. Vojin i Seka, kako su od milja zvali Dušanku, su imali nešto više sreće u ratu, ali su zasigurno ostali zauvijek obilježeni tragedijom svoje porodice. U kipu "Bjelovarca" Vojin je zauvijek obilježio lik svog najmlađeg brata odavši tako počast njegovoj generaciji. Danas kada cvijetu Bjelovara vraćamo ploču sjećanja važno je prisjetiti se svakog ponaosob.

 Aleksandar, Aco, rođen je 1912. u Bjelovaru gdje je završio Srpsku osnovnu školu, a potom maturirao 1930.g. u Državnoj realnoj gimnaziji. Studirao je šumarstvo u Beogradu. Razigran u humoru jednako kao i u napadu Građanskog, trener plivanja i stolnog tenisa, vrstan urednik bjelovarskog Vjesnika, sportskog tjednika i zabavnih novina.

 Milan, Baja, rođen je godinu dana kasnije. Kao i stariji brat prošao je Srpsku osnovnu potom Državnu realnu, a zatim završio pravo u Zagrebu. Vratio se u Bjelovar i otvorio advokatsku kancelariju, oženio Ana-Hildom Šarko Bakić sa kojom je 1939. dobio kćer Tatjanu. Već 1936. primljen je za člana Komunističke partije, a godinu dana kasnije izabran je za sekretara Okružnog komiteta KPH u Bjelovaru da bi kasnije postao sekretar Gradskog komiteta. Milan je neumorno gradio bjelovarski politički život i kroz društva "Seljačko kolo" i  "Sokol". Zborovođa Baja ostao je upamćen i po nogometaškoj spretnosti u Građanskom. 

 Nikola Nik je rođen 1916. godine i poput Milana je završio iste škole i u konačnici se zaposlio kao diplomirani pravnik na bjelovarskom sudu. Bio je također izuzetno svestran, a za Građanski je odigrao 200 utakmica.

 Slobodan Čačko je rođen 1919. godine i nakon Srpske osnovne i Realke upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu. Već tokom gimnazijskog doba susreo se sa naprednim idejama i 1937. je godine postao član SKOJ-a. U povijesti svoje škole ostao je i pisani trag o njemu zbog ukora uslijed "nepristojnog ponašanja". Ostaće u napomeni zabilježeno: "ponekad surov, neodgojen, u učenju ne zadovoljava, ali je sposoban". Mladi revolucionar je očito dirao u nerv pripadnika prorežimskih školskih autoriteta. 

 Braća Bakić su svoj Bjelovar činila gradom. Mladost, progresivnost, posvećenost, umreženost i mnogo toga drugog ostalo je iza naočitih i spretnih mladića. Njihova nacionalna pripadnost ih nije ometala u političkom rasuđivanju budući da nisu odobravali monarhističko uređenje i obespravljenost siromašnih. Jednako tako svoje su srpstvo nosili na najbolji mogući način bez ekskluzivnog ponosa a na radost prije svega svom zavičaju. Išli su ispred svoga vremena i stoga nisu mogli prozreti njegove najgore sinove i kćeri. Odvedeni su iz svoje kuće, prognani iz svog grada, mučeni prebijanjima i poniženjima kakva vjerojatno nisu mogli ni pojmiti. Progonstvom braće Bakić iz Bjelovara Bjelovaru je oduzet njegov gradski obris. Uništavanjem originalne ploče i preimenovanjem ulice njima posvećene Bjelovar po drugi put odrekao svog dostojanstva. Danas najbolji baštinici njihovog naslijeđa vraćaju dostojanstvo ovoj kući i svome gradu i na tome im velika hvala, a Aleksandru, Milanu, Nikoli i Slobodanu Bakiću neka je slava i vječni spomen.

FOTOGRAFIJE:

 

 
 

AdmirorGallery 4.5.0, author/s Vasiljevski & Kekeljevic.