KOMEMORACIJE U GRUBIŠNOM POLJU I GUDOVCU 28.04.2026.
U utorak, 28.04.2026. s početkom u 9 sati, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Svetog Đorđa u Grubišnom Polju održan je parastos i pomen za 500-tinjak srpskih civila (isključivo muškaraca razne životne dobi) koje su pristigle ustaške snage iz Zagreba (predvođene Didom Kvaternikom) počele u noći
26.04.1941. godine prikupljati u širem rejonu Grubišnog Polja i dovlačiti do tadašnje Osnovne škole u gradu.
Drugog dana ove mučenike potrpali su u stočne vagone i prevezli do zagrebačkog velesajma, a potom u novoformirani logor "Danica" u Koprivnici.
Od 503 srpska civila njih 10-tak je uz razne "veze" pušteno iz Danice, a preostali su prevezeni do Gospića.
Najveći dio mučenika je u koloni vezani žicom usmjeren iznad mjesta Jadovno gdje su usmrćivani raznim tupim predmetima i bacani u kraške jame.
Dio grubišnopoljaca završio je u Slanu na otoku Pagu i tamo su pobijeni i bacani u more.
VSNM Grada Grubišno Polje u suorganizaciji sa UABA Grubišno Polje i Veliki Grđevac i ove godine je obilježio ovaj bitan datum.
Parastos je služio paroh u Grubišnom Polju jerej Slaven Jovičić uz sasluženje paroha iz Bjelovara Stefana Maksimovića i paroha iz Narte Dragana Topića.
Potom su se poštovaoci stradalnika uputili ka bivšoj željezničkoj stanici, a uz spomen ploču su delegacija Srpskog narodnog vijeća, Grada Grubišnog Polja i Bjelovarsko-bilogorske županije, UABA Grubišno Polje i Veliki Grđevac, ZUABA BBŽ, VSNM Grubišno Polje, VSNM Virovitičko-podravske županije položile vijence i zapalile svijeće.
Okupljenima su se obratili potpredsjednik VSNM grada Grubišno Polje Branko Kašić i zamjenik župana iz redova srpske manjine BBŽ Saša Lukić.
Komemoraciji su bili prisutni i gradonačelnik Grubišnog Polja Zlatko Pavičić, delegacija Srpskog narodnog vijeća, predsjednici VSNM Grubišno Polje, Općine Veliki Grđevac, Općine Đulovac, grada Garešnice, Milan Knežević, Slobodan Knežević, Milan Radaković, Damir Sedramac kao i UABA iz Zagreba koja već tradicionalno posjećuje Grubišno Polje i Gudovac.
Po završetku Komemoracije u Grubišnom Polju, uzvanici su se uputili u pravcu Gudovca pored Bjelovara.
U suradnji UABA Bjelovar i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Bjelovara koje predvode Berislav Crnčić i Vanja Ficnar, u Spomen području Gudovac, pripremljen je komemorativni skup koji je posvećen stradalim srpskim civilima (isključivo muškarcima) iz Gudovca i okolnih sela, koji su svirepo streljani (njih 196) 28.04.1941. godine od strane ustaških vlasti koje su glumile neovisnost, a suštinski su se nalazile pod nacističkom okupatorskom jurisdikcijom Njemačke i Italije.
Parastos i pomen nad pločama sa popisanim imenima srpskih stradalnika predvodili su otac Stefan Maksimović, Slaven Jovičić i Dragan Topić, Milomir Gvojić.
Vijence su položili delegacije Srpskog narodnog vijeća, Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, VSNM Bjelovarsko-bilogorske županije, VSNM grada Bjelovara, Bjelovarsko-bilogorske županije i grada Bjelovara, VSNM Zagrebačke županije, VSNM Virovitičko-podravske županije, VSNM Koprivničko-križevačke županije, UABA grada Bjelovara, UABA grada Koprivnice.
Komemoraciji su nazočili i saborska zastupnica Anja Šimpraga, predsjednik županijske organizacija SDSS-a Gojko Ćuruvija, predsjednik VSNM Općine Đulovac Milan Radaković, predsjednik VSNM Općine Ivanska Dean Stevanović te broji drugi predstavnici gradskih i općinskih vijeća srpske nacionalne manjine sa područja Bjelovarsko-bilogorske županije i okolnih županija kao i predstavnika antifašističkih udruženja.
Prisutnima su se obratili zamjenik župana iz redova srpske manjine BBŽ Saša Lukić, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH Franjo Habulin i Boris Milošević, predsjednik Srpskog narodnog vijeća.
Medijator komemoracije bila je Sanja Klinac, članica VSNM Bjelovar i BBŽ. Domaćini su za sve učesnike komemoracije pripremili posluženje na samom Spomen području.
Govor Borisa Miloševića na spomen-obilježju Gudovac
Pozdrav u ime SNV-a, dopustite mi da najprije izrazim iskrenu zahvalnost organizatorima ovog skupa – Vijeću srpske nacionalne manjine grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije, te Udruzi antifašističkih boraca i antifašista Bjelovara – koji nas svake godine okupe na ovom svetom mjestu sjećanja.
Okupili smo se ovdje kako bismo odali poštu nevinim žrtvama ustaškog režima.
Žrtvama koje nisu poginule u borbi, koje nisu bile vojnici niti neprijatelji – bili su to seljaci. Obični ljudi, očevi, sinovi, susjedi iz Gudovca i okolnih sela.
Upravo ovdje, 28. travnja 1941. godine, dogodio se prvi masovni organizirani zločin nad Srbima na tlu Nezavisne Države Hrvatske.
Nešto manje od dvije stotine ljudi pogubljeno je na ovom mjestu.
Samo su rijetki, pukim čudom, preživjeli – i upravo njihova svjedočanstva čuvaju istinu o onome što se ovdje zbilo.
Mrtva tijela prelili su ustaše vapnom.
Na kraju su upravo Nijemci fotografirali to stratište – i te su fotografije ostale kao povijesni dokaz zločina.
Samo pet dana od proglašenja NDH, 15. travnja osnovan je logor Danica u Koprivnici – prvi ustaški sabirni logor.
Prije kraja travnja doneseni su rasni zakoni.
I već u tom istom travnju – u manje od mjesec dana od proglašenja NDH – nova je država pokazala svoj pravi karakter.
Progon Srba nije bio nusprodukt ustaške vlasti – bio je jedan od njezinih temeljnih i izvornih ciljeva.
Zločini su počinjeni nad civilnim stanovništvom isključivo na temelju etničke i vjerske pripadnosti.
Nisu to bili "ratni ekscesi" ni "razumljive reakcije na opasne prilike" – bili su to sustavi organiziranog nasilja, usmjerenog prema određenim skupinama od samog početka, s jasnom namjerom istrebljenja ili deportacije.
Ono što se ovdje dogodilo nije ostalo usamljeno.
Gudovac je bio početak.
Uslijedili su Veljun, Glina, Donji Lapac.
Uslijedio je logor, Jadovno, Slana,
Jasenovac.
Svako od tih mjesta nosi teret nepojmljivih stradanja, svako je dio iste, sustavno provođene politike terora i istrebljenja.
Nije slučajno ni to što smo još prije nekoliko dana imali parastos za zatočenike logora Danica.
Ni to što je jutros u Grubišnom Polju održan parastos za prve masovne deportacije Srba – ljude koji su iz Grubišnog Polja odvedeni u logor, a završili u Jadovnu gdje su ubijeni.
Sjećamo se i toga da su još 1957. godine žene iz Grubišnog Polja same postavile ploču za te žrtve – jer sjećanje ne čeka dozvolu.
Sjećanje je čin dostojanstva.
Ovdje ne dolazimo iz mržnje.
Ne dolazimo prozivati niti poticati podjele.
Dolazimo jer dostojanstvo žrtava zahtijeva da se ne zaboravi.
Dolazimo jer povijest koja se prešuti ima naviku ponavljati se.
Dolazimo da upozorimo na zlo koje je nekad vladalo da ne zavlada ponovo.
Svako ime, svaki život koji je ovdje ugašen – zaslužuje da bude upamćen.
Svaki od tih seljaka iz Gudovca imao je obitelj, imao je dom, imao je sutra koje mu je nasilno oduzeto.
Čuvajmo dostojanstveno uspomenu na žrtve Gudovca, Danice, Jadovna i svih ostalih stratišta.
To je naša obveza prema njima.
To je naša obveza prema budućnosti.
Nek im je Vječnaja Pamjat
Fotografije:
