Održana izvještajna skupština SNV-a
Franjo Habulin ,predsjednika SABA RH,Milan Marković u ime Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH,Mira Nikolić,Ambasador Republike Srbije u Zagrebu,u ime Savjeta za nacionalne manjine,predsjednik Aleksandar Tolnauer,Veljko Kajtazi,saborski zastupnik,Furio Radin,potpredsjednik Vlade RH te domaćin, Njegovo Visoko preosveštenstvo Mitropolit Zagrebačko-ljubljanski g. Porfirije.
-upisi u registar škola koje nastavu održavaju na srpskom jeziku i pismu
-rješavanje pitanje socijalne zaštite,posebno u povratničkim sredinama
-pokrenuti sa mrtve točke pitanja Spomen područja Jasenovac
-riješiti pravni status Srpskog narodnog vijeća i Zajeddničkog vijeća opština
Promocija knjige Radovana Dožudića
Izdavač njegove zbirke je Vijeće srpske nacionalne manjine Bjelovarsko -bilogorske županije,uz financijsku podršku Srpskog narodnog vijeća-Zagreb,Vijeća srpske zajednice Koprivničko-križevačke županije,Varaždinske županije kao i Bjelovarsko bilogorske županije koja uvijek prepoznaje i pomaže kulturne izričaje naše srpske zajednice.
Izlet u Zagreb
U organizaciji SKD Prosvjeta, pododbor Daruvar, u nedjelju 11.03.2018. godine, organiziran je izlet u Zagreb. Prilikom posjeta Zagrebu posjetili smo izložbu Nikole Tesle (Mind from the Future), autorice i kustosice Helene Bulaja Madunić. Prilikom posjete izložbe imali smo prilike uz stručno vođenje upoznati se s životom, radom i patentima Nikole Tesle kao i sa svim dostignućima koji su uvelike promijenili čovječanstvo zahvaljujući njemu. Izložba prati Teslin život od rođenja do smrti, ali na posve nov način - kao nadahnuta interaktivna instalacija u kojoj se prožimaju film, animacija, videoumjetnost, skulptura, slika i tehničke inovacije.
Nakon toga uputili smo se u Ilicu 72, „Muzej Iluzija“ gdje su najviše uživali naši najmlađi članovi. Izloženo je preko 70 eksponata gdje smo mogli kroz zabavne i atraktivne varke naučit i shvatit mnogo o vidu, percepciji, ljudskom mozgu, znanosti te bolje razumjeti zašto oči vide stvari koje mozak ne razumije.
Treći dio izleta u Zagreb bio je posvećen posjeti Srpske pravoslavne opće gimnazija „Kantakuzina Katarina Branković“ koja je moderna gimnazija sa suvremenim nastavnim programom koji je u skladu sa srednjoškolskim obrazovanjem propisanim u Republici Hrvatskoj. Škola je utemeljena 2005. godine pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve Mitropolije zagrebačko-ljubljanske. Od 2011. godine nalazi se na predivnoj lokaciji Sv. Duh 122, škola ima preko 6.500 m2, te ima svoju sportsku dvoranu. Zahvaljujući viziji i konkretnoj pomoći Osnivača, Njegovog Visokopreosvešenstva Mitropolita zagrebačko-ljubljanskog G. G. Jovana i Crkvene općine zagrebačke putem stipendiranja učenika, đaci su u mogućnosti potpuno rasterećeno pristupiti nastavnom gradivu imajući zadatak da postignu maksimum u učenju. Time se omogućava motivacijska atmosfera i pozitivan kontekst u kojem đaci žive i rade. Ovim putem se zahvaljujemo ravnatelju protojerej-stavrofor Slobodan Lalić na izuzetnom srdačnom prijemu i upoznavanju naših članova s gimnazijom i svim prednostima koje ona nosi kroz svoj obrazovni sustav.
FOTOGRAFIJE:
Posjeta delegacije Srba Koprivničko-križevačke županije
          
|
Otvorena izložba u SKC "Pavle Solarić"
Otvorenju izložbe prisustvovali su i dožupan BBŽ iz srpske zajednice Saša Lukić kao i dožupanica Bojana Hribljan,načelnik općine Velika Pisanica Fredi Pali,predsjednik VRNM Bjelovar Srevo Gjurdjević -Kum ,predsjednici VSNM Bjelovar, Garešnica, Đulovac, Ficnar, Ivančević i Radaković,tajnica SKD "Prosvjeta "-pododbor Daruvar Jasmina Trkulja.
Tradicijski ručnici – tkani tragovi prošlosti
„Zdravo svanuli, dragi gosti“, jedna je od čestih poruka na najbrojnijim i najočuvanijim oblicima naše tradicijske matrijalne kulture, starim platnenim ručnicima. Od svih predmeta platnenog posoblja koji su se koristili u svakodnevici seoske, kasnije i gradske zajednice najvažniju ulogu u komunikaciji između njenih članova zauzimao je ručnik. U tradiciji Srba na ovom prostoru, kao i svih ostalih južnoslavenskih naroda ručnik je ne samo opće prisutan uporabni predmet svakog domaćinstva, već i važan akter svih životnih i godišnjih ciklusa običaja, vrijednost koja se darivala i razmjenjivala, ali i važan ukras svakog doma.
Porijeklo ručnika kao dijela stare slavenske baštine usko je vezan za postupak proizvodnje platna, u ranijim periodima izrađivao se unutar zatvorenog kruga velikih obiteljskih zadruga, a kasnije i inokosnih (nuklearnih) porodica gdje je uvijek bilo dovoljno ženske čeljadi i gdje se tradicija prenosila sa koljena na koljeno.
Izrađivali su se na tkalčkom stanu -tari, ovisno o svojoj namijeni uglavnom od lana i konoplje, od kraja 19. stoljeća i od kupovnog platna. Ukrašavani su tkanim ili vezenim motivima raspoređenim na užim stranama od kojih su prevladavali oni geometrijski (ravne i paralelne linije, cik-cak linije, kvadratići, pravokutnici, rombovi, trokuti...), biljni (razno cvijeće, grančice, listovi, buketići, loze, vitice, cvijeće u vazi, životno stablo), zoomorfni (ptice, golubovi, paunovi, pijetlovi, jeleni, konji), nešto rjeđe antropomorfni motivi (ženski i muški likovi), kao i inicijali ili puna imena i prezimena vlasnica, godina izrade, te natpisi. Posebnu pojavu predstavljaju ručnici nastali dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća sa motivima izrazito nacionalnog predznaka (zastave, grbovi, ocila, likovi narodnih junaka, vladara, stihovi narodnih pjesama), a izraz su narodnih shvaćanja tadašnjih društveno-političkih i kulturnih prilika i pokušaja čvršće nacionalne identifikacije na ovom prostoru.
Svakodnevica života na selu u prošlosti je bila nezamisliva bez ovog predmeta, susrećemo ga u vrlo praktičnim namjenama, kod osobne higijene, pranja suđa, pripremanja hrane, prekrivanja načetog kruha, zamatanja hrane kod milošće ili čobanske užine, pokrivanja košara s hranom za polje, na posvetu u crkvu, ili u babinje. Njima je ukrašavana kuća, a način na koji je izrađen i uklopljen uz ostale predmete, oslikavao je darovitost domaćice, ali i duh vremena. Oni su krasili ogledala i slavsku ikonu, visili nad fotografijama familije, stajali kao ukras u uglovima soba i na prozorima ili uz lavor s vodom za svakog gosta. Ručnici su bili nezaobilazni dar za „spomen i dugo sjećanje“, obredni simboli pri krštenju, brojnim svatovskim i pogrebnim običajima, ali i kod gradnje kuće. Svaka djevojka, od najranijeg djetinjstva uz pomoć majke i bake morala je, uz ostalo potrebno ruvo, otkati značajan broj ručnika od različitih materijala i u različitim tehnikama (vezle su, šlingale, štikale, necale, splitale rese, kukičale čipku na porubima). Time su pokazivale svoje umijeće i talent, ali i materijalno stanje porodice iz koje potiču. Ručnici su korištini i tokom čitave svadbe, od dara su postali ukras glavnih svatovskih aktera, mladenaca, kumova, starog svata, djevera, jašića (svatovski časnici), njima su se kitili konji, kola i svatovski barjak, a služili su i u samom činu vjenčanja za vezivanje ruku mladenaca, kao simbol trajne povezanosti.
Ručnici su do današnjih dana ostali sastavni dio pogrebnih običaja, kao strogo poštivano pravilo javljaju se na krstu koji je nošen ispred pogrebne povorke, na crkvenim barjacima, a ponegdje ga na poklon dobijaju i učesnici sahrane. U vezi sa vjerom u onostarno javljaju se i običaji darivanja ručnika crkvi, kao spomen na preminulu osobu ili kao zalog za zdravlje, a od druge polovine 20. stoljeća javlja se i običaj otkupa ručnika od crkve novcem. I danas, kao specifičnost našeg kraja, interijere crkava - posebno prestone i slavsku ikonu krase ovi biseri ženskog umijeća.
Ručnici su sudjelujući u svim životnim situacijama koji su predstavljali prekretnicu u životu svakog pojedinca, služili između ostalog da se održi red i društvena ravnoteža. Njima se uspostavljao kontakt među pojedincima i familijama, a također i izražavala zahvalnost za određenu uslugu i obavljen posao. Zato svaki primjerak koji je sačuvan do današnjih dana ima svoju individualnu priču, u njih su utkani osjećaji, nadanja, radosti, ali i tuga i gubici koji žive sa ovim predmetima dalje. Ova izložba je sjajna pohvala ženskoj ruci koja je u često teškim i bremenitim vremenima vrijedno oplemenjivala svakodnevicu naših predaka. Posebno hvala prabakama i bakama Velike Pisenice na trudu i ljubavi uloženoj u izradu ovih predmeta, ali i njihovim kćerima i unukama što su ih brižno sačuvale za buduće generacije.
Sretan 8. mart svim gošćama ove vrijedne izložbe!
Ljiljana Vukašinović, prof.
FOTOGRAFIJE:
