U zagrebačkoj koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" 13.02.2018. održana je III velika skupština Srpskog narodnog vijeća.
Sukladno statutu SNV-a ,svakih pet godina saziva se Velika skupština. na koju se pozivaju svi izabrani srpski manjinski vijećnici u općinama,gradovima i regionalnim nivoima samouprava.
Velika skupština je koincidirala sa posjetom predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića Republici Hrvatskoj ,po pozivu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Ovim putem iskazujemo izuzetno poštovanje prema našoj nacionalnoj koordinaciji,svim njenim zaposlenicima te aktivistima na velikom trudu u organizaciji ovog, za Srbe velikog događaja.
U ime Srpskog narodnog vijeća županijskim predsjednicima srpske nacionalne manjine obratio se voditelj Ureda SNV Branko Jurišić:
Drage suradnice i dragi kolege,
Odradili smo organizaciju i održavanje treće Velike skupštine SNV!!!
Hvala Vam na nesebičnom trudu i naporu koji ste uložili u ovaj posao.S ove distance pomalo je teško shvatiti da smo sve to uspjeli napraviti u roku od 8 dana.....
Bilo je za očekivati izvjesnu dozu zbunjenosti i tenzija ali cilj koji je bio pred nama nadvisio je sve subjektivne osjećaje i potencijalne razmirice.
Priprema velike skupštine zahtjevala je i suradnju s vanjskom faktorima prije svega s policijskim osiguranjem prostora i zaštićenih osoba.I u tome smo dobili visoku ocjenu i ugostili dvoje predsjednika kao pravi domaćini.
Čestitam još jednom,
Branko Jurišić
Voditelj Ureda SNV
Prema informacijama organizatora u dvorani je bilo 1750 delegata a među njima i mnogi gosti ,članovi institucija sa srpskim predznakom.
Među gostima uz dvoje predsjednika bili su mnogi istaknuti ljudi javnog i političkog života RH ,kao i brojni predstavnici diplomatskog kora.
Okupljenima su se obratili predsjednik SNV prof.dr.Milorad Pupovac,gradonačelnik Zagreba Milan Bandić.Njegovo Preosveštenstvo mitropolit Zagrebačko-ljubljanski g.Porfifije.
Potom su se uz česte aplauze prisutnima obratili dvoje predsjednika država,g Aleksandar Vučić i gđa Kolinda Grabar Kitarović.
Evidentna je poruka oboje predsjednika a to je otvaranje novih stranica u međusobnim odnosima sa pozicija izgradnje mira i stabilnosti jer dobar odnos između Srba i Hrvata temelj je dobrih odnosa u cijelom regionu.
Sukladno svojim statutarnim odredbama Velika skuština je jednoglasno prihvatila
I Z J A V U
o pravima i položaju Srba u Hrvatskoj
III Velika skupština Srpskog narodnog vijeća prilika je da se podsjetimo na značajnu historiju organiziranja srpskog naroda koji je živio na prostorima današnje Hrvatske.
Od crkveno-narodnih sabora iz 1706. godine,preko priznanja ravnopravnosti srpskog naroda sa hrvatskim 1867;do odluka ZAVNOH-a iz 1943,kojima se iznova potvrđuje ravnopravnost i formira klub srpskih vijećnika.To organiziranje bilo je rezultat zajedničkih stremljenja hrvatskog i srpskog naroda i njihovoj težnji za sveukupnom nacionalnom slobodom,ravnopravnošću i jedinstvom.Ta stremljenja ne smiju biti zaboravljena,već u novim historijskim okolnostima trebaju služiti kao inspiracija za unapređenje međusobnih odnosa i stvaranje novih oblika uzajamnosti.
Prava i položaj Srba u Hrvatskoj
2018.nažalost nisu se bitnije promjeniili od vremena održavanja II Velike skupštine SNV-a,od 2013. godine.Sporost,odlaganje pa i zanemarivanje u ostvarivanju prava,za koje su odgovorne državne institucije,obilježile su proteklih pet godina.Zbog toga,položaj Srba u Hrvatskoj nije unapređen nego je u nizu aspekata i unazađen.To posebno vrijedi za nivo tolerancije i cijelog seta prava koja su se počela ostvarivati za vrijeme ulaska u Europsku uniju.Ona prava koja su obnovljena ,nerijetko su predmet novih osporavanja.Položaj koji je osiguran međunarodnim sporazumima poput Erdutskog sporazuma i Pisma namjere,Ustavom,Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i posebnim zakonima također se nastoji narušiti.Zato nam u narednom periodu predstoji borba za neostvarena prava i za očuvanje onih koja su ostvarena.To bismo trebali dijeliti sa svim demokratskim organizacijama ,jer je to i borba za demokratsku Hrvatsku.
1.Borba za toleranciju,nediskriminaciju i posebno borba protiv govora mržnje u narednom četverogodišnjem razdoblju trebaju i dalje biti u središtu djelovanja SNV-a i drugih organizacija,naročito ZVO i SDSS-a.Manifestacije netolerancije i govora mržnje prema Srbima,njihovim predstavnicima,njihovim institucijama i znamenjima njihova identiteta i dalje ozbiljno opterećuju, i dalje ostaju problem koji je izvor strahova i asimilacije pripadnika srpske zajednice.
2.Rad na osiguravanju nesmetanog povratka izbjeglica(njih je još registriranih 19.000 u Republici Srbiji),zaštita prava na obnovu u ratu razorenih i uništenih kuća,stambeno zbrinjavanje za one koji su ostali bez stanarskih prava,imovinu i mirovinska prava trebaju ostati dnevnim obavezama u djelovanju SNV-a i drugih organizacija srpske zajednice u RH.
3.Utvrđivanje sudbine nestalih i ubijenih Srba,njihova identifikacija i obilježavanje mjesta stradanja,u naredne četiri godine bi trebalo donijeti značajnije rezultate od dosadašnjih.
4.U više su navrata najviši predstavnici vlasti obećavali suđenja za ratne zločine počinjene prema Srbima za vrijeme rata,a posebno u toku i nakon"Bljeska" i "Oluje".Unatoč tome ,ta su procesuiranja rijetka,selektivna i odvijaju se po posebnim kriterijima.Kao i na II Velikoj skupštini,tražimo da se dana obećanja ispune,a neizvršene obaveze prema međunarodnom i domaćem pravu izvrše.
5.Razvoj povratničkih sredina,obnova komunalne(posebno re-elektrifikacija i obnova vodovoda) i socijalne infrakstrukture,među prvim su pretpostavkama ravnopravnosti i normalnog života Srba.Kako su te sredine masovno uništene i opljačkane,kako se i dalje zapostavljaju,tražimo od države da konačno donese programski i zakonski okvir za razvojnu politiku tih područja.Tražimo da se bez odlaganja ispuni programska obaveza Vlade i donese zakon o potpomognutim područjima te osnuje Fond za njihov razvoj,u interesu i Hrvata i Srba koji u njima žive.Smatramo da je neophodno da se u cilju zaštite vlasništva formira zemljišno-šumski fond,što uključuje sređivanje zemljišnih knjiga,zaštitu zemljišta i šuma.
6.Srbi su i sada nedovoljno zastupljeni i državnim i javnim službama.Stoga očekujemo i tražimo od Vlade i nadležnih institucija da zaustave taj trend i da u skladu sa Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i međunarodnim obavezama ,počnu aktivno provoditi politiku zapošljavanja pripadnika srpske zajednice,ponovo donesu,ali ovaj put i provedu,akcijski plan o zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina.
7.Očekujemo dosljedno provođenje zajamčenih prava na jezik,pismo i obrazovanje pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj te nesmetanu,zakonski zajamčenuslužbenu upotrebu jezika i pisma,što uključuje nazive naselja,trgova i ulica,javnih institucija u skladu sa Ustavom i zakonom.Posebno,i ovaj put,ističemo urgentnost registracija manjinskih srpskih škola.
8.Medijske institucije srpske zajednice u Hrvatskoj trebaju biti unaprijeđene u tri smjera.Prvo-Hrvatska radio-televizija trebala bi u sklopu svojih programa aktivno i pozitivno pratiti aktivnosti srpskih institucija i njihovih predstavnika te izvještavati o problemima Srba.
Drugo-potrebno je osnovati redakciju manjinskog programa na HRT-u,koja će uključiti i njezinu srpsku komponentu.
Treće-na osnovu višestruko iskazane potrebe neophodno je da srpske organizacije osnuju i svoj vlastiti radijski servis,a da država to aktivno pomogne.
9.Obnova kulturne baštine,kako crkvene tako i svjetovne,posebno one koja podsjeća na genocid počinjen prema Srbima u NDH i njihovu ulogu u antifašističkoj borbi naroda Hrvatske,treba biti nastavljena i ubrzana.Osim uloge države potrebno je pojačati ulogu Evropske unije u financiranju obnove spomenika poput Petrove gore ili Jadovnog.
10-Dosadašnja praksa ostvarivanja biračkog prava pripadnika nacionalnih manjina,posebno Srba,pokazuje da nije u skladu sa Ustavom jer se narušava tajnost biračkog postupka i proizvodi segregacija na biračkim mjestima.Zbog toga očekujemo da se ,u skladu sa odredbama Ustava,mišljenjem venecijanske komisije i mišljenjem Ustavnog suda,iznađe rješenje i donesu propisi koji će omogućiti slobodno i nesmetano ostvarivanje biračkog prava pripadnika nacionalnih manjina.
11.Početkom devedesetih započeto je ,a tokom godina sistematski provedeno,isključivanje i zanemarivanje Srba u nacionalnom buđenju,nacionalnom jedinstvu i ukupnoj nacionalnoj emancipaciji Hrvatske.To treba biti promjenjeno jer bez Srba moderna historija Hrvatske nije ni potpuna ni istinita.Pravo na svoju historiju,kao dijelu nacionalne historije Hrvatske,Srbima treba biti vraćeno te biti vidljivo u obrazovanju,medijima,politici sjećanja i muzejima.
12.Institucije srpske zajednice,posebno Srpsko narodno vijeće i Zajedničko vijeće općina,moraju dobiti status manjinskih samouprava,u skladu sa njihovim posebnim osnivačkim izvorištima-dokumentima s međunarodnim karakterom,Erdutskim sporazumom i Pismom namjera.Također,u što skorije vrijeme treba završiti povratak imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi i SPD "Privrednik".
13.Na kraju,za SNV i sve druge organizacije Srba u Hrvatskoj,od ogromne su važnosti trajno unapređenje odnosa između Hrvatske i Srbije te evropska integracija zemalja prostora bivše Jugoslavije,posebno Republike Srbije,kao pretpostavke stabilnosti i napretka.
Velika skupština Srpskog narodnog vijeća očekuje da će Vlada i državne institucije aktivno i tijesno surađivati na realizaciji ciljeva ove Izjave sa samim Vijećem,s izabranim predstavnicima Srba i njihovim organizacijama,te da će tako stvoriti pretpostavke za nesmetano ostvarivanje prava i afirmiran položaj Srba u Republici Hrvatskoj.
FOTOGRAFIJE:
Tradicionalno, Udruga antifašista Garešnice, članovi srpskih zajednica Kutine i Garešnice, mještani Mjesnih odbora Krajiške Kutinice, Paurske Kutinice i Selišta krenuli su na partizanski marš na najvišlji vrh Moslavačke gore Humku povodom obilježavanja 76-te godišnjice Bitke na Humci. Na ovaj marš krenulo se iz četiri pravca tradicionalnim partizanskim kolonama: Krajiške Kutinice, Selišta, Paurske Kutinice i UABA Garešnice iz Podgarića od Vikend naselja.
Pokret je bio u 9,30 h, a na Humci antifašisti Moslavine stizali su nakon sat i pol do dva sata pješačenja u kolonama uz obronke i kose Moslavačke gore. Lijep i sunčani dan privukao je 100-tinjak poštovalaca NOB-e i Moslavačkog partizanskog odreda. Najveći značaj današnjeg marša je prisustvo velikog broja mladih antifašista od 12 godina do 25 godina, a najmlađi učesnik bio je osmogodišnjak koji je dopješačio sa svojim djedom od Garić grada. Nakon okrijepe i kratkog odmora, antifašisti sa Humke prišli su Spomeniku Bitke na Humci, gdje su redom položili vijence i zapalili svijeće za poginule partizane sa Humke; Mjesni odbori Krajiške i Paurske Kutinice, Udruga antifašista Garešnice i dr. Nakon toga predsjednik Nadzornog odbora UABA Garešnice drug Milan Ivančević održao je kratki sat historije gdje nas je podsjetio što se desilo toga dana 27. januara daleke 1942. godine. Završetkom službenog djela partizanskog marša na Humku, antifašistima je podjeljen vojnički grah pod šumarijskom nadstrešnicom u blizini spomenika. Ručak i piće za učesnike marša osigurao je Grad Kutina, čiji je gradonačelnik g. Zlatko Babić i sam prisustvovao ručku. Po završetku ručka antifašisti Moslavine uz pratnju harmonike, zapjevali su partizanske pjesme i zaigrali Užičko kolo. Nakon dosad jednog od najmasovnijeg okupljnja antifašista na Humci vrijeme je bilo za povratak, tako da su se kolone antifašista vratile na svoja polazišta u Mjesne domove Krajiške i Paurske Kutinice, Selišta i Podgarića gdje su prepričavali dogodovštine sa proteklog marša i dogovarali se o pripremi organizacija za slijedeći Marš na Humku, dogodine.
Kratka kronologija „Bitke na Humci“; Toga dana dogodila se ofenziva daleko nadmoćnijih ustaških, domobranskih, kulturbundaških i oružničkih snaga tzv. NDH, na Moslavački partizanski odred „Kasim Čehajić“ koji je brojao 40-ak boraca na čelu sa komandirom Pavlom Vukmanovićem Stipom. Bitka je započela u ranim jutarnjim satima, temperatura je bila do -30 stupnjeva, snijeg je bio dubok do 60 cm a partizanski odred se ukopao u obliku potkovice na samom vrhu Moslavačke gore koji je tada bio obrastao gustom šumom. Kvislinške snage NDH (izvori kažu 1000 vojnika) krenule su iz više pravaca i opkolile borce Moslavačke čete, svjedoci kažu da je bitka trajala cijeli dan. Međutim, partizanska četa je uz junački i srčani otpor uspijela razbiti neprijatelja koji se je u rasulu, uz 13 mrtvih i 11 ranjenih vratio na svoja polazišta. Partizani su imali jednog poginulog i jednog ranjenog borca. Drugi dan 28.01. komanda odreda odlučila je probiti se iz obruča i prebaciti se iz Moslavine preko Ilove u zapadnu Slavoniju u selo Borke na slobodan partizanski teritorij. Pobjeda moslavačkih partizana imala je veliki odjek među narodom Moslavine i podstrek za masovnijim dizanjem ustanka. Više o Bitci na Humci na www.znaci.net pdf. 1942. godina
FOTOGRAFIJE:
