Pregled svih događaja

Komemoracija u Jasenovcu!

Nažalost, i ove godina kao i prethodne, užasno stradanje Jevreja,Roma,Srba,Hrvata( koji nisu prihvatili strahote ustaškog režima)u sustavu jasenovačkih kazamata nije obilježeno zajedničkom državnom komemoracijom.
Zbog dobro poznatog slučaja postavljanja spomen ploče HOS-a u Jasenovcu ,na kojoj se nalazi ozloglašeni ustaški pozdrav i sa koje na zahtjev SNV-a i SABA taj poklič nije uklonjen,ove dvije institucije,kao i Židovske zajednice u RH odlučile su da žrtvama komemoriraju bez državnog protokola.
Ovim nedjelovanjem državni vrh pokazao je izuzetno licemjerje,jer ovaj poklič i ploča upravo u Jasenovcu šalje jasnu poruku,kako žrtvama, njihovom potomstvu,tako i svim slobodno mislećim ljudima u Hrvatskoj koji fašizam i ustaštvo vide kao najveće zlo u povijesti ljudskog roda.
Okupljenom narodu kod Bogdanovićevog kamenog cvijeta obratili su se Franjo Habulin,predsjednik,SABA,Zoran Pusić,predsjednik Lige antifašista,i  predsjednik SNV prof.dr. Milorad Pupovac.
SNV I SABA izdali su izajednički proglas koji Vam donosimo u cjelosti
 
.....zatočenici Jasenovca,nakon susreta sa grupom žena,znajući da je samo pitanje trenutka kada će ih zadesiti ista sudbina,22.04.1945 ,odlučili su se na proboj.Oko 600 ljudi koje je to jutro na povik Ante Bakotića"Naprijed, drugovi!"potrčali prema logorski vratima,preživjelo ih je samo 92.
Danas,72 godine kasnije,životi od kojih su logoraši toga dana odbili odustati,njihova borba za ljudskost i dostojanstvo svedeni su na godišnje komemoracije.Pretvoreni su u samo još jedno ime na popisu ljudske patnje i okrutnosti u jasenovačkom muzeju.Revizionizam,negiranje ustaških zločina i zaborav stradalih sva preostala 364 dana u godini,odgovornost je prije svega Republike Hrvatske,ali,unatoč velikom zalaganju i radu kustosa,i Javne ustanove spomen područje -Jasenovac.
 
U postavu muzeja jedva se naziru tragovi života ljudi koji su prošli kroz njega.Priče onih koji više nisu tu prepuštene su na milost i nemilost vremenu,dok se muzej okreće više estetskom dojmu nego počinjeni strahotama.Ne samo to,on propušta pokazati institucionalni karakter mučenja i ubojstava-činjenicu da je država sistematski i zvjerski ubijala vlastite građane  pune četiri godine.Muzej ne osuđuje ni ploču s ustaškim uzvikom postavljenu prošle godine u središtu Jasenovca.Ona će ove godine hladno dočekati i obitelji ubijenih na komemoraciji.Na glasove naroda žrtava koji traže uklanjanje ploče,promjenu postava muzeja,planiranu i raznovrsnu edukaciju,istraživanje arhiva,ali i odupiranje fašističkim tendencijama i etnički motiviranom nasilju dana,uprava se godinama oglušuje.Istovremeno,komemorativni se prostor sužava.Samo se o Kamenom cvijetu,uz koji se obilježava godišnjica stradanja,skrbi,dok su ostali spomenici i drugi dijelovi nekadašnjeg logora zapušteni.
 
U društvu u kojem jača revizionizam i u kojem se ideologije kriv za smrt na desetke hiljada ljudi pokušavaju oživjeti,dužnost je Spomen-područja da bude stalno upozorenje na njihovu stvarnu prirodu.Ta dužnost tada prestaje biti samo dužnost prema žrtvama nego postaje i dužnost prema živima,prema svima onima koje su prezrele i uz koje država,a muzej,imaju odgovornost stati,u duhu svga onoga čemu su Ante Bakotić i njegovi drugovi težili kada su se tog aprilskog jutra dali u juriš na logorska vrata.
 
FOTOGRAFIJE: