VSNM Đulovac na čelu sa predsjednikom Milanom Radakovićem i njegovim zamjenikom Savom Orozovićem i ove godine su organizirali pomen za 28 ubijenih srpskih civila Nove i Stare Krivaje, koji su  1942. godine monstruozno mučeni, pobijeni i bačeni u bunar od strane lokalnih ustaša.

Nažalost, među ovim žrtvama bilo je i djece od tri godine života. Vijence na spomenik žrtvama položilo je VSNM, Đulovac, općina Đulovac te VSNM BBŽ I SNV. Vjerski dio pomena ovim nevinim srpskim pravoslavnim žtrvama predvodili su paroh daruvarski protostavrofor Luka Bosanac i paroh virovitički Jovica Gačić.

Radaković je još jednom ukazao na izuzetnu korektnost načelnika općine Đulovac Drage Hodaka, jer od njegovog izbora za načelnika komemorira se i za srpske žrtve.

Upravo su načelnikove riječi potvrdile njegovu korektnost kada se obratio okupljenima. Skupu se obratio i zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća Aleksandar Saša Milošević čiji govor integralno prenosimo kao dodatak tekstu.

Nevinim žrtvama došli su se pokloniti i dožupani Virovitičko podravske i Bjelovarsko bilogorske županije iz redova Srba Igor Pavković i Saša Lukić, predsjednik VSNM BBŽ i potpredsjednik SNV Darko Karanović, predsjednici VSNM Lipik, Pakrac i Garešnica Darko Derenj, Nikola Ivanović i Predrag Ivančević, predsjednik SDSS Daruvar Petar Radosavljević, član VSNM Kutina Milan Vladić.

Načelnik općine Hodak  je za sve učesnike komemoracije priredio posluženje u sali općinske uprave Đulovac.

 

Obraćanje prisutnima Aleksandra Saše Miloševića:

 

"

Ovdje smo se okupili radi dvije stvari ... .... slično se izgovaraju, i slično zvuče ... ali nisu iste. To su sjećanje ... i podsjećanje.

Imamo dužnost .. i obavezu, sjećati se 38 ljudskih života, među njima žena i djece sela Krivaje .. žrtava ustaškog pogroma 1942-ge.

Ova jer stvar prirodnija ... ne treba nas na nju upozoravati i ne treba mnogo lomiti glavu oko nje ...

Teže je sa onim drugim – podsjećanjem! Zašto podsjećati ... koga  ... na šta tačno podsjećati ... i ... sa čime će to podsjećanje uroditi ??

Živimo ... nažalost, u vremenu  ...  i u zemlji ... gdje su sva ova pitanja otvorena, važna ... i možemo se bojati kako će biti odgovorena ...

Podsjećamo na ustaške zločine ... sa strahom od njihova ponavljanja .. i u nadi da se neće ponoviti. Zato govorimo šta su oni bili, govorimo šta je bilo loše i zašto je bilo loše ... jer želimo izbjeći greške prošlosti.

A ta crna, ustaška, rasistička prošlost je debelo pružila svoju šapu u sadašnjost. Čuje se .. preglasno i na premnogo mjesta u Hrvatskoj ... i svako malo: Za dom spremni. Uzdižu se vojskovođe, političari i mislioci te NDH .. te nazovi nezavisne i nazovi države. Slave se dostignuća njena, poistovjećuje 41-va i 91-va. Ta je država proglasila Jevreje, Cigane i Srbe ... bezvrijednim .. onima koje treba ukloniti ... i ona ih je bezdušno uklanjala. Svaka država koja uništava drugačija je bezvrijedna, samo i jedino za prijezir ... i za borbu protiv nje.

Mi to govorimo ... mi podsjećamo .. jer drugi ne mogu ... ne žele .. a uskoro neće ni moći jer neće biti znanja o zločinačkoj NDH. Crkva i škola danas u Hrvatskoj nemaju otklona prema njoj .. one vide samo zločine partizana a deblo u svojem oku – neće i ne mogu da vide. I zato mi govorimo ...

Koga podsjećamo? Pa - prvenstveno sebe ... nažalost, nema na ovakvim mjestima kamera i medija da se čuje to što poručujemo i malo šire. Mi mislimo da bi i drugi trebali čuti što govorimo o NDH ... mladi prvenstveno ..

Na kraju – što ćemo sa ovakvim podsjećanjem postići? Mnogi kažu ništa .. dapače – prekini i ušuti jer nam šteti. Mi ipak smatramo .. da moramo govoriti o toj NDH, o zločinima ustaškim poput ovoga .. glasno i jasno. Moramo odjeljivati dobro od zla, reći da su partizani heroji i Hrvata i Srba ... a ustaše tek zlodusi i jednog i drugog naroda.

To nam je dužnost prema žrtvama i prema našim precima.

To nam je dužnost prema sadašnjosti i odgovornost prema djeci koja dolaze.

Slava im ..."

 

FOTOGRAFIJE:

 

AdmirorGallery 4.5.0, author/s Vasiljevski & Kekeljevic.