Radovan Dožudić, odvjetnik je i pisac. Rođen je 1956. godine u Zagrebu, mada sebe smatra rođenim Grubišnopoljcem jer, prema vlastitom iskazu, „čovjek se rodi na mjestu odakle seže prvo sjećanje“. Živi u Bjelovaru i Čazmi. Istra mu je povremeno stanište i stalna inspiracija, njegova zemlje magije.
Objavljene su mu dvije knjige kratkih priča: „Kratak za priču“ (2002.) i „Žene i pozdravi“ (2008.). Surađuje s književnim časopisima, zastupljen je u zbornicima kratkih priča. Nagrađivan je za svoj književni rad.
Izabrani je potpredsjednik VSNM BBŽ, član predsjedništva istog, te delegat u Skupštini SKD "Prosvjeta" Zagreb.
Nenad D. Vukadinović rođen je 1956. godine u Bjelovaru u porodici potomaka krajiških pravoslavnih Srba od oca Dimitrija (pok.) i majke Darinke rođ. Milić koji su svoje prvobitno mjesto stanovanja imali u selu, iz sastava nekadašnje (danas potpuno neznane...) Orovačke parohije, Ravneš podno Bilogore, a kasnije se preselili u grad Bjelovar, Republika Hrvatska.
U Bjelovaru je završio osmogodišnje i srednjoškolsko gimnazijsko obrazovanje (1975.) koje je započeto (1963.) u selu Ravneš polaskom u prvo razred Osnovne škole Severin - područno odjeljenje Ravneš, nakon čega je od 1975. studirao osnovne akademske i postdiplomske studije a Pravnim fakultetima u Beogradu, te Sarajevu i Banjaluci. Nakon diplomiranja obavlja redovno stažiranje u pravosuđu u Bjelovaru i u zakonskom roku polaže pravosudni ispit pri Ministarstvu pravosuđa u Zagrebu, nakon čega još jedno kratko vrijeme ostaje na radu u bjelovarskom pravosuđu.
Sklapa brak (1988) sa, današnjom suprugom, Ivom u kome se rodilo dvoje djece, kćerke Sofija i Natalija, da bi pod utjecajem ratnih događanja od 1991. godine cijela porodica odlučila izvršiti preseljenje iz rodnog Bjelovara u Beograd, pa u Sremske Karlovce (1992.), a od 2002. godine u Novi Sad gdje i danas živi i radi cijela porodica. Starija kćerka Sofija (rođena 1984. u Bjelovaru) je završila Medicinski fakultet u Novom Sadu i po zanimanju je doktor medicine, a mlađa kćer Natalija (rođena 1988. također u Bjelovaru) je uspješan student psihologije u Novom Sadu. Supruga Iva nije upisivala studije, već je nesebično, kao nezamjenjiva logistika, uvijek, na svakome mjestu i svakome od članova porodice pružala neprocjenjivu podršku u radu.
Od 1992. godine Nenad D. Vukadinović upisan je u Advokatsku komoru Vojvodine i od tada se u Novom Sadu bavi advokatskim zanimanjem, a čija advokatska kancelarija je, sada, već uvelike prepoznatljiva, po svome cijenjenom radu, među više od 800 novosadskih advokata. Nije član bilo koje političke partije ili organizacije, niti ima takvu namjeru.