LAZAREVA SUBOTA U VELIKOJ PISANICI, 27.04.2024. U subotu, 27. travnja 2024. godine, naše Vijeće...
Komemoracije u Grubišnom Polju i Gudovcu, 27.04.2024. U subotu 27.04.2024. s početkom u 9,00...
Radna akcija, 20.04.2024. Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Garešnice, na čelu sa...
TVORNICA KULTURE - 14.04.2024. U nedjelju, 14.04.2024. održan je središnji stranački predizborni...
Svim pripadnicima srpske zajednice BBŽ, povodom vaskrsa Hrista Spasitelja, sretan praznik želi VSNM BBŽ.
Naravno da sam nazvao – najprije se javio ženski glas, i to na engleskom (Alison), a onda muški, na hrvatskom (i to kakvom hrvatskom! – hrvatskom da hrvatskiji ne može biti). Rajko. Čekaju me, sutra u 11.
I premda ne bih rekao da sam neki robot i da patim od bolesne točnosti, ovaj put sam bio k'o urica. U 11,00 uspeh se na opisani brijeg i uvezoh u razrovano dvorište, puno kamena, šodera, pijeska, cigle, crijepa, cementa, vapna, građe, letava, daske, kubika i kubika iskopane i nagomilane zemlje, srušenih stabala, izvaljenih panjeva… riječju – golemo gradilište. Htjedoh izaći, ali preda me odnekud iskočiše dva golema psa – ne razumijem se u te pasmine, ali s onim razjapljenim čeljustima i onim koljačkim očnjacima, ulijevali su smrtno strahopoštovanje. Uskočim natrag u auto, zatvorim prozore (vani je oko 40, a unutra valjda 150!) i, tresući se kao šiba na vodi – čekam.
A oni, ne da laju, nego cvile, reže i zavijaju kao vukovi. Izađem li – rastrgat će me kao goluždravo pilence. Sjedim i čekam. A znoj potocima teče. Što od strašne vrućine, što od još strašnijega straha. Nakon dugih minuta (ili su to bili sati!) u dvorište se uveze najprije dugačka limuzina (Rover?, Volvo?, Chevrolet?) iz koje izlazi ljepotica kakva, možete se kladiti, u Motovunu nit je viđena nit bude viđena, ni na javi a ni na filmskom platnu. Prilazi Twingu, predstavlja se (Alison Radovanovic) i poziva me u kuću. U to dolazi terensko vozilo (Land Rover?, Toyota?, Mitsubishi?), iz njega izlazi muškarac srednjih godina, u sivom safariju – je li to Rajko? Pozdravljamo se. Ulazimo. Sjedamo za grubo tesani stol, Rajko izlazi, Alison pred gosta iznosi pršut, sir, masline, vino. A gost razvezao; te tko sam, te što sam, te odakle sam, te zašto sam. Ona sjeda do mene, sluša. Pomno. Bez riječi. Nakon petnaestak minuta ulazi Rajko, ona mu se obraća, na engleskom. On puca od smijeha. Ona je, naime (rafinirana velegradska lady), glumila da sluša – ne razumije ni riječi hrvatski. Isuse Bože! U redu! Cijelu ću priču ponoviti, ali sada uz prevoditelja. A onda sjeda i Rajko. I pripovijeda (i opet onaj spomenuti hrvatski, hrvatski da hrvatskiji nemre bit. A, zapravo: čista zagrebačka šatra.).
Otac je od Užica, bio vojno lice, službovao u Zagrebu, ali u vojnoj hijerarhiji nije dogurao daleko; vodnik prve klase. Pasija mu bila fotografija, pa je škljocao, pa razvijao, pa montirao, pa retuširao, pa eksperimentirao – u tamnoj komori radio čuda. Poznat je slučaj kada je na nekakvoj službenoj fotografiji na kojoj su bili Tito, Jovanka i general Nikola Ljubičić, izbacio Jovanku a ubacio – sebe. Sliku je uramio i dugo je visjela na zidu u njihovu zagrebačkom stanu. U društvu se šalio kako je to slika oružanih snaga Seferjota: Vrhovni Komandant, Načelnik Generalštaba, i on, Jovo Radovanović –Pešadija.
A žena mu (Rajkova mati) – Zagorka. Od Krapine. Kajkavka, do daske.
A mali Rajko, dijete zagrebačkoga asfalta (otud onaj hrvatski), bio likovni talent (valjda, na oca), pa završio primijenjenu umjetnost, ali se rano bacio u sumnjive biznise što su tad bili u trendu. Pa izdavao nekakve čekove bez pokrića, pa mu prijetila robija, pa ni pet ni šest – naš ti Rale ulovi crtu; prek grane!!! Potucao se kojekuda, a na kraju se skrasio u Londonu, sklonio se kod nekih prijatelja, radio na crno, gladovao… a onda ti neka likovna institucija (muzej, galerija, akademija?) raspiše nagradni natječaj za mlade likovne stvaraoce. I Rajko prikaže svoju "instalaciju" – istu onu s kojom je valjda maturirao na Primijenjenoj ili položio prijemni na Likovnoj; zrna pšenice, pa neke vodene kapi, pa to sve onda klije – simbol rađanja života i takonekako... i bogami ti on osvoji prvu nagradu. A to je, uz lijepu hrpicu funtasterlinga u kešu, sadržavalo i besplatno školovanje u nekoj londonskoj likovnoj akademiji. A to je, onda, u Rajkovu slučaju, pretpostavljalo i dobivanje državljanstva, i – eto; Rajko se upisao, studirao, diplomirao, izlagao, pa stvorio u tim umjetničkim krugovima neko ime, pa stekao neki status, a onda se, vrakjedan zagrebečki, zagledao u lijepu Alison, a ona bila kustosica, ravnateljica, umjetnička direktorica ili možda čak vlasnica ugledne londonske galerije, i – eto; kakti u najljepšem hercromanu – oni se lepo oženili, pa je princ iz bajke odabranicu srdca svojega doveo u Zagreb, a onda na medeni mjesec u Istru (ne znam je li bila u Šumadiji), pa se ta odmjerena i decentna albionska velegrađanka zaljubila ne samo u Rajka nego i u Motovun, i – eto; najprije su bili kupili staro imanje na nekom tamo brijegu bliže jezeru Butoniga, pa su krenuli s restauracijom, ali zbog nečega nisu bili sasvim zadovoljni. A onda im se dogodilo ČUDO ZVANO RAVNICA.
I sad su tu. Definitivno.
Rajko će me provodati tim čudesnim prostorima – sve je, kao što rekoh, razrovano, radi se temeljito, pazi se na svaki kamen i svaku drvenu gredu, nastoji se postići nemoguće: kameno zdanje staro stotine godina obnoviti od temelja do krova, privesti ga svrsi ne samo suvremena življenja nego, još više, osposobiti ga i prilagoditi odvijanju kulturno–umjetničkih događanja, i to, čini se, na višoj estetskoj razini, a sve to na način da se maksimalno sačuva arhitektonski i prostorni identitet građevine, u poželjnoj (a mogućoj) ravnoteži modernih građevinskih i namjenskih zahtjeva s temeljnim zadanostima i unutrašnjom logikom (funkcionalnom i estetskom) starih majstora. Ili, jednostavnije rečeno: napraviti novo, da izgleda kao staro.
Cijelo je imanje okruženo hektarima čuvene Motovunske šume u kojoj se rodio i živio Veli Jože, pa naši domaćini planiraju razne turističko–ugostiteljske i kulturno– umjetničke sadržaje; recimo, uzgoj konja i jahanje, berba gljiva, poglavito tartufa kojima je ovo prirodno stanište, teniski tereni, bazeni, izložbe, recitali, kazališna događanja, filmske projekcije i još mnogo toga. Zasad imaju dva spomenuta psa i jednoga magarca, a što se kulturnoga programa tiče, već je počelo; evo, sutra ćemo sudjelovati u jednome performansu. Kako ono rekosmo: TRASCORRERANNO UNA NOTTE NELLA VECCHIA CASA DI RAVNICA (PRESSO MONTONA).
Rajko će me ispratiti skroz dolje do Livada, pa ćemo za rastanak KOD ZIGANTEA popiti piće (a cijelo selo miriše po tartufima), a ja ću se potom onim serpentinama uspeti do Oprtlja (još jedan prekrasan istarski gradić – doći ću ponovo, čim ulovim trun vremena), a na koncu, prije večernje projekcije, svratiti do FAKINA…
( N a s t a v l j a s e )
Nenad D. Vukadinović SRBI IZ VARAŽDINSKOG GENERALATA (Srbi, Vlasi, Vlaji) Autor: Nenad D....
Radovan Dožudić ZAPISI IZ VRETANIJE eseji o ponornici Autor:Radovan Dožudić Nakladnik: Vijeće...
U Republici Srbiji, njenoj autonomnoj pokrajini Vojvodini u fruškogorskom Vrdniku od 13. - 19.02....
Garešnički prosvjetari su 29./30. 08. 2015. boravili u Republici Srbiji - općina Varvarin,...
21.06.2015. SKD Prosvjeta , pododbor Garešnica, organiziralo je svoju glavnu i prioritetnu...
U Gornjem Daruvaru, u sali Češkog doma, 25.04 2015 s početkom u 18,00 sati, održana je...
VIJEĆE SRPSKE NACIONALNE MANJINE BJELOVARSKO - BILOGORSKE ŽUPANIJE
Dimitrija Demetera 1, 43000 Bjelovar
Predsjednik vijeća: Darko Karanović - ulica Mate Lovraka 4, 43280 Garešnica
Zamjenik predsjednika: Radovan Dožudić - Hrvatskih branitelja 1, 43240 Čazma
Tajnik vijeća: Tea Bjelajac - Dimitrija Demetera 1, 43000 Bjelovar, Josipa Jelačića 2, 43500 Daruvar
Wеb: www.srbibbz.hr
Facebook: VSNM Bjelovarsko-Bilogorska
Еmail adrese: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.