Чланци

Филтер
  • SVIRALA

    Lijepo kaže stara poslovica: „Valja svirati i za pojas zadjenuti“. Ne svodi se spomenuta mudrost samo na muziku, već se proteže na sve što je čovjeku namijenjeno, vrijedi za svaku životnu fazu, projekte ili poduzimanja. Pojavljuje se u različitim varijantama svugdje pod kapom nebeskom i ispod svačijeg šešira, samo je neki na vrijeme prepoznaju, a neki ne. Uzrečica nema geografsko porijeklo, nitko na nju ne može polagati autorsko pravo. Stari Grci napravili su od nje okosnicu filozofije – svim stvarima naći mjeru. Charles Aznavour naučava u staroj šansoni: treba znati ustati od stola kad ručak je pojeden... Varijante su bezbrojne. Meni se dopada ova naša, čobanska. Spoznaja je univerzalna.

  • NA ČESMI ĆUPRIJE

               Sjećam se dana 1961. kad je na naslovnicama novina osvanula velika fotografija postarijeg gospodina s naočalama i kravatom i s licem na kojemu ne možeš zamisliti osmijeh. Majka je ponosno rekla da je to naš jugoslavenski pisac Ivo Andrić i da je upravo dobio Nobelovu nagradu za književnost. Uveče je veliko društvo, kojem nisu trebali neki posebni povodi da se okupi i proveseli, slavilo Nagradu uz daruvarski rizling, mezu i gramofon. Te noći sam saznao: tko je Nobel, gdje je Travnik, da je Drina rijeka, a ćuprija most, dakle ono na čemu izgubiš ako na prvom dobiješ i obrnuto (tako mi se i uzrečica koju sam već ranije čuo razjasnila). Poželio sam postati pismen i pročitati roman koji se već nalazio u kućnoj biblioteci. Želja mi se, naravno, ispunila.

  • SVETSKI ČOVEK

                  Kad objektivno sagledam, život mi se stalno doticao s Romima. Nekima bi ta činjenica poslužila u rasističke ili romantičarske svrhe, ja samo konstatiram. Da sam se rodio negdje na obodu polarne kape, možda bih sada zapisivao da mi je život prožet eskimima. Ali me Gospod na drugo mjesto smjestio, imao je Devla za mene druge planove. Odrastao sam uz Rome, dio su moje svakodnevice, čekaju me u zasjedama budućnosti da se podružimo ili posvađamo. Jednom mi je netko rekao da imam cigansku dušu. Valjda je cigansko nebo za nju prirodno odredište, jednoga dana. Do tada sam netko drugi, pišem za srpski portal i živim u hrvatskoj domovini. Nebesa su još uvijek tuđe stanište. Hodam, plovim, udišem. Cigani lete u nebo, moja je stvarnost prizemna.

  • SKRIVNICA II

              ( PISMO FULVIU TOMIZZI )

                         Moja ranija saznanja o vama više su spadala u neku opću obaviještenost, površnu i neozbiljnu, nego što bi se mogla podvesti pod opću kulturu. Bilo je pri ruci tih par informacija da, bude li potrebe, mogu reći: naravno da sam čuo za Fulvia Tomizzu. Tada sam pročitao „Materadu“. Slučajno. Jedan od bjelovarskih kafića u koji volim navraćati preuredio je interijer. Uza zid pokraj šanka postavljena je stalaža s knjigama, očigledno radi dekora primjerenog „boljim gostima“. Veoma rijetko vidim da netko posegne za nekim od šarenih izložaka s te police, posloženih kao brodice u luci koje su napustili njihovi moreplovci, i sada su tu radi ambijenta, skrivene od bijesnih morskih božanstava i rtova dobre nade.

  • SKRIVNICA II

                  ( PISMO FULVIU TOMIZZI )

                    Moja ranija saznanja o vama više su spadala u neku opću obaviještenost, površnu i neozbiljnu, nego što bi se mogla podvesti pod opću kulturu. Bilo je pri ruci tih par informacija da, bude li potrebe, mogu reći: naravno da sam čuo za Fulvia Tomizzu. Tada sam pročitao „Materadu“. Slučajno. Jedan od bjelovarskih kafića u koji volim navraćati preuredio je interijer. Uza zid pokraj šanka postavljena je stalaža s knjigama, očigledno radi dekora primjerenog „boljim gostima“. Veoma rijetko vidim da netko posegne za nekim od šarenih izložaka s te police, posloženih kao brodice u luci koje su napustili njihovi moreplovci, i sada su tu radi ambijenta, skrivene od bijesnih morskih božanstava i rtova dobre nade. Malo sam prokrstario naslovima, a tada, scrittore, posegnuo za vašim romanom. Pročitao sam tridesetak stranica, vrećicom šećera zabilježio gdje sam stao, i poslije, srčući espresso i kiselu vodu,  u idućih tjedan dana riješio ostatak. Nakon toga zaputih se u knjižnicu, veliku kontejnersku luku da potražim ostale naslove. Tako sam se, signore Fulvio, otisnuo na pučinu vašim literarnim lađicama , a nevažno poznanstvo pretvorilo se u empatiju koju ne može svatko razumjeti. Zbog toga i pišem ovo pismo, odašiljući ga na adresu gdje poštar više ne navraća.

  • SKRIVNICA II

                    ( PISMO FULVIU TOMIZZI )

     

                    Moja ranija saznanja o vama više su spadala u neku opću obaviještenost, površnu i neozbiljnu, nego što bi se mogla podvesti pod opću kulturu. Bilo je pri ruci tih par informacija da, bude li potrebe, mogu reći: naravno da sam čuo za Fulvia Tomizzu. Tada sam pročitao „Materadu“. Slučajno. Jedan od bjelovarskih kafića u koji volim navraćati preuredio je interijer. Uza zid pokraj šanka postavljena je stalaža s knjigama, očigledno radi dekora primjerenog „boljim gostima“. Veoma rijetko vidim da netko posegne za nekim od šarenih izložaka s te police, posloženih kao brodice u luci koje su napustili njihovi moreplovci, i sada su tu radi ambijenta, skrivene od bijesnih morskih božanstava i rtova dobre nade. Malo sam prokrstario naslovima, a tada, scrittore, posegnuo za vašim romanom. Pročitao sam tridesetak stranica, vrećicom šećera zabilježio gdje sam stao, i poslije, srčući espresso i kiselu vodu,  u idućih tjedan dana riješio ostatak. Nakon toga zaputih se u knjižnicu, veliku kontejnersku luku da potražim ostale naslove. Tako sam se, signore Fulvio, otisnuo na pučinu vašim literarnim lađicama , a nevažno poznanstvo pretvorilo se u empatiju koju ne može svatko razumjeti. Zbog toga i pišem ovo pismo, odašiljući ga na adresu gdje poštar više ne navraća.

  • SKRIVNICA I

    (Statuta Valachorum)

                    U priprati crkve Svetih apostola Petra i Pavla u selu Severinu nedaleko Bjelovara, s lijeve, Gospojinske strane, nalazi se skrivnica. Obična niša u zidu. Sliči na ugradbeni ormarić. Nekada je vjerojatno imala vrata, bravu i ključ, ili je bila zastrta šlinganim peškirima ukrašenim rukama krajiških snaša. Vlagom orošena polutama. Tu su se čuvali Statuta Valachorum. Taj Statut (donio ga je ljeta 1630. car Ferdinand II Habsburški) bio je prvi akt obilne pravne regulative za Vojnu Krajinu, zakonodavne zavrzlame koja se neprestano umnažala, prevrtala i praksom izvrtala sve do ukinuća Krajine 1881. Stanovništvo te ogromne administrativne jedinice, što je u obliku polumjeseca opasivala turski polumjesec (ne mislim simbolički, nego grafički), bilo je heterogeno. I pravoslavno i katoličko. Kršćanski prebjezi iz Otomanske imperije i preostalo domicilno stanovništvo, većim dijelom austrijski ljudski magacin, manjim mletački. Tko su bili adresati krajiških statuta, na koga su se odnosili njihovi paragrafi?

  • HRVATSKOSRPSKI

    Jezik moga djetinjstva zvao se hrvatskosrpski. Pratio me kroz mladost sve do zrele dobi, oblikovao misli, pisao stihove, šaputao ženama, tepao djeci, lagao, istinio, čavrljao, svađao se, mudroslovio i psovao. Punio me i praznio se iz mene. Služio se i imenom „hrvatski ili srpski“, što je u suštini isto. Koliko se procjenjuje, njime je govorilo preko dvadeset miliona ljudi. Na njemu su ispisane neke od najljepših stranica svjetske literature. Zatim su ga odjednom prognali. Zapravo, streljali su ga i smatraju ga mrtvim. Ali se nekako uspio iskobeljati iz rake i sada živi u ilegali. I jest i nije. Njegovo ime više se ne smije spominjati, kao ni ime Gospodnje, jer je to uzalud.

  • Adami i Eve

    Sveto Pismo u svom prvom dijelu „Postanje“ govori o jednom Adamu i jednoj Evi, prvim ljudima na zemlji, dok se još zemlja pričinjala rajem. Pismo je pisano stilom i jezikom visoke simbolike, pa je stoga uklopivo u naučni pristup istoj materiji. A taj znanstveni pristup kaže da je ljudska avantura krenula negdje iz Afrike, onoga trena kad se u mozgu nekog dlakavca stvorila prva apstraktna misao, s mišlju i sposobnost za projektivnu djelatnost. Ma kako bilo, u nečemu se spomenute priče poklapaju: svi imamo zajedničke pretke. Nacionalistički umovi ne promišljaju tako. I svetost i nauku podređuju fantazijama i svojim perverznim potrebama. Traže vlastitog Adama i vlastitu Evu, što su iz Edenske bašte krenuli pod barjakom koji im je zmija uvalila umjesto jabuke. Svatko iz svoje, da ne dođe do zabune. Zastave i danas vijore, strasnije nego pri izgonu.

  • Informatori

    Jednom sam ljudikao sa starim Otržanom u selu Kabo nedaleko Čazme, koje je nekad pripadalo Ivanićkoj Krajini i metohu manastira Marče. Pričajući „priče iz davnine“, starina spomenu Petaču, i kako je taj Petača u vrijeme Marije Terezije činio zulum po Krajini tjerajući narod na uniju. Znao sam iz knjiga da se iza imena Petača, kojega je moj sugovornik znao iz usmene predaje stare dvjesto i kusur godina, krije general grof von Petazzi, specijalni izaslanik austrijske cesarice za duhovnu obnovu. Taj je naposlijetku dokinuo i manastir. Da bi mu naum uspio, Petazzi se služio oružanim odredima, ali i mrežom uhoda, doušnika i zaplašivača. Dakle – informatorima. Bez te lukave taktike misija bi mu završila neuspjehom kao i pređašnje.

  • Maestro

    Tražim mali predah od teških tema, zato se odlučujem za Maestra. Ne iz razloga što bi Maestro bio laka osoba, već stoga što u skladu s kunderijanskim principom kod njega i težina zrači izvjesnom lakoćom. Mislim da tako stvari stoje i s našim prijateljstvom.

    Ja sam mu prije više godina dao taj nadimak, neuobičajen za slikara. Do tada su ga znali samo kao Ivana Matanića, kako i danas potpisuje svoje radove. Nadimak je počeo kolati u uskom krugu prijatelja, s tendencijom postupnog širenja. Upravo se pokušavam prisjetiti kada sam ga prvi puta oslovio sa – maestro (a još iste večeri titula je dobila veliko početno slovo).

  • Sjedinjenje svih

    Sve velike monoteističke religije u svom naučavanju otvoreno ili prikriveno zagovaraju tezu „sjedinjenja svih“. Naoko se radi o altruističkoj, širokogrudnoj dogmi, ali... Naravno, postoji kvaka: da to sjedinjenje bude pod okriljem i na način onoga tko se na „sjedinjenje“ poziva. Samo pod uvjetom vlastite dominacije postaješ „božji vojnik“. A što ako se netko sjedinjenju opire? E, tada postoji  batina, oružje i oruđe koji će „nesjedinjenog“ osloboditi zabluda, uglavnom tako da ga oslobodi samoga sebe. Povijest nas uči da su svi pokušaji „sjedinjenja svih“ bez iznimke završavali zločinom, a bogme ni sadašnjost nije previše odmakla. To što se vi, sjedinitelji, na ove riječi smješkate, samo je pokušaj da mi naoštrenim usnama prerežete vrat.

  • Prognani ostankom II

    (Točak historije)

    Ratni vrtlog djeluje po istom principu kao vir u rijeci. Kada te dohvati, možeš se koprcati i uzalud gubiti snagu ili pustiti da te povuče na dno pa, možda, izdrže li pluća, i da te izbaci iznemoglog i zamuljenog opet na površinu. Ako bude sreće, dohvatit ćeš šiblje uz obalu i predahnuti u nekom inficiranom plićaku. Do tada sve je bilo prepušteno slučaju, podivljaloj stihiji. Od tog trenutka ipak možeš o nečemu odlučiti: ostati ili krenuti za onima koje je bujica odnijela prema crnom moru.

  • Prognani ostankom I

    (makro-mikro razmatranja )

    Mi nikuda nismo utekli, sve se udaljilo od nas. Kao od neke prirodne katastrofe, „velikog praska“ među malim ljudima, centrifugalne sile kojoj se može sagledati logika, ali ne i smisao. Ostali smo u jezgri, u svojoj krhkoj ljušturi, prognani ostankom. Sve što se dešava u kozmosu, zbiva se i u ljudima, danas bolje razumijem tu (makro-mikro) teoriju koja obuhvaća i eksplozije. Ali, i nakon detonacije zaostane neki osakaćeni nukleus nesklon daljinama, brod prejako usidren u matičnoj luci iz koje je flota otplovila s njegovim zastavama na jarbolima.

  • Dan sjećanja na holokaust

    Dana 30. siječnja 2015. godine, Daruvar će obilježiti Dan sjećanja na holokaust. Pozivamo Vas da se zajednički prisjetimo tragedije koja je obilježila ne samo jedan narod, nego čitavo čovječanstvo.

  • 24.01.2015. - Izborno izvještajna skupština Srpskog narodnog vijeća

    U subotu 24.01.2015. u zagrebačkom Novinarskom domu, održati će se Izborno-izvještajna skupština SNV-nacionalne koordinacije vijeća srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. 

  • Komemorijacija i obilježavanje 73. godišnjice stradanja žrtava u selu Kometnik - najava


    VSNM općine Voćin 14.01.2015 (srijeda) obilježava 73. godišnjicu stradanja seljaka Kometnika-Jorgića, Dobrića te Voćina od ustaškog terora.

  • Počinitelji i žrtve

    Može nam se pričiniti da svako ljudsko biće stupa u postojanje kao novo ja, prvo lice jednine u čistom obliku, jer je bez svijesti o sebi i svemu oko sebe, neispisana ploča ( tabula rasa, kako je smatrao engleski filozof John Locke), čeljade bez krivnje i zasluga, sušta nula, zametak, novi početak, djelo bez predloška, pa nek' se vidi kroz život što će od toga stvorenja biti, čime će se uzvisiti, o što se spoticati, odakle ljosnuti, sve prema osobnim zaslugama. Lijepo zamišljeno, ali nije baš tako. Uz jedninu ide množina, singulari su nužno vezani za plurale. Ako gramatike i sadrže par izuzetaka, u ostalim krugovima života ih nema. Svako ja odmah postaje mi – vi – oni, i to od trenutka dok još ne može pojmiti ima li ga ili nema. Lica se, htjela-ne htjela, umnažaju. Zapleteno? Nije.

  • Počinitelji i žrtve

    Može nam se pričiniti da svako ljudsko biće stupa u postojanje kao novo ja, prvo lice jednine u čistom obliku, jer je bez svijesti o sebi i svemu oko sebe, neispisana ploča ( tabula rasa, kako je smatrao engleski filozof John Locke), čeljade bez krivnje i zasluga, sušta nula, zametak, novi početak, djelo bez predloška, pa nek' se vidi kroz život što će od toga stvorenja biti, čime će se uzvisiti, o što se spoticati, odakle ljosnuti, sve prema osobnim zaslugama. Lijepo zamišljeno, ali nije baš tako. Uz jedninu ide množina, singulari su nužno vezani za plurale. Ako gramatike i sadrže par izuzetaka, u ostalim krugovima života ih nema. Svako ja odmah postaje mi – vi – oni, i to od trenutka dok još ne može pojmiti ima li ga ili nema. Lica se, htjela-ne htjela, umnažaju. Zapleteno? Nije.


     

    Dok još ne znaš da te ima, imaju te drugi, već si dio nečega,  i nekoga, već si množina. Ponosni otac svezao je oko dječjeg krevetića šal omiljenog kluba za koji ćeš jednoga dana navijati. Na zidu i po stalažama obilježja vjere koja je tvoja dok još nisi njen: ikone, keramičke bogorodice, ajeti iz Kur'ana, sedmerokraki svijećnjaci, bakreni Budha... Simbol je bio prije tebe, ne možeš mu uteći. Ma da se odseliš na sjeverni pol, sagradiš iglu i tamo samuješ okružen tuljanima i polarnim medvjedima, tvoja množina neće te napustiti. Godilo to ili ne, tako smo sazdani. Ljudsko postojanje nezamislivo je bez pripadanja, kao činjenice i kao osjećaja, pripadanja nečemu i nekome. Čovjek je po prirodi biće grupe, ček i u spomenutoj kući od leda daleko od svih pripadnika svoje vrste. Povezanost s drugima osmišljava i određuje, bez toga nema ljepote življenja. Ali, uz osjećaj pripadanja i zamisao kontinuiteta, dvaju okosnica svake grupe ( radilo se o porodici, narodu, rasi, vjeroispovjesti,  ideološkom stadu ili hordi ) idu i krivnje. Jer, netko je ubijao u tvoje ime dok te još nije ni bilo, čini to i danas, a da ga za to nisi ovlastio, činit će i onda kada te više ne bude, premda mu takvu rabotu nećeš ostaviti u amanet. Postaješ počinitelj nepočinjenog. Dobro je zaključio Heidegger: „Biti kriv znači biti čovjek i živjeti ovaj život“.

    Premda, kazneni iliti krivični zakoni jasno definiraju krivnju i krivca kao individualne kategorije. Krivnja je VLASTITA namjera ili propust. Krivac je onaj koji je djelo izvršio ili podstaknuo ili pomogao neposrednom počinitelju, dakle osoba koja je u činu od svoje volje -  sudjelovala! No džabe ti prosvijećena misao, uzalud glasovi razuma, kad takve norme vrijede samo za sud ( ni tamo uvijek i bezuvjetno ). Manufakture mržnje uvijek osmisle proizvod koji uspješno liječi od zakonskih definicija i zdrave pameti. Reklamira se besplatno, dijeli po štandovima. Pa čak i oni koji bi se takvog „lječenja“ barem po naobrazbi trebali gnušati, honorarno privređuju u opskurnoj industriji ili čak vode poslove. I eto ti kolektivne krivnje, eto ti histerije, eto ti stvarnog zločina. Zapleteno? Nije, samo treba pogledati oko sebe „ nelječenim“ očima.

    Stalno podsjećanje da su neki od bezbrojnih zločina počinili Srbi ili Hrvati ili koje mu drago nacionalno ime dio je naše svakidašnjice. Suklja: kao dogma, zloduh, komanda, pouka za život i put u život vječni. Navire: s televizijskih ekrana, propovjedaonica, novinskih stranica, iz lektire, etno-šlagera, deklaracija, kafanskih pljuvačnica, odasvud. Ljubavi dođu i prođu, mržnja je vječita inspiracija, nadahnuće maksimalne poetike, moć bespomoćnih. Čemu se odreći tolike ljepote od koje zubi cvokoću i škrguću? Zato, slijedite svoje gurue, izmolite posvetu za osvetu. I ovdje, u Vretaniji, obilato se stajalo pred uperenim cijevima ili gledalo preko nišana. Narodna imena pogubljenika i nišandžija izmjenjivala su se od prilike do prilike. Kvantiteta uloga je nebitna, a pogotovo nikoga ne opravdava. Broj ni kao pojam do današnjeg dana nitko nije uspio definirati. Onome tko stoji u redu za likvidaciju, svejedno je koji je po broju. Uvijek je prekobrojan. 

    Do ovog trenutka u životu jednog eseja prosječni čitalac već je odustao od čitanja pa si pisac može dozvoliti digresiju. Digresije, kao i fusnote, samo su za one upornije. Ova se tiče zločina kao pojma koji se više koristi kao metafora nego u pravnoj teoriji i praksi. Skloni smo zločinom nazivati čak i ono što nije kažnjivo ili tek malo ogrebe sujetu, pravna određenja mnogo su suzdržanija. Naprimjer, Kazneni zakon Republike Hrvatske spominje riječ zločin kod svega pet kaznenih djela: zločin protiv čovječnosti ( čl. 157 a ), zločin iz mržnje ( čl. 89/36 ), zločin protiv civila (čl. 158 ), zločin protiv ranjenika i bolesnika ( čl. 159 ) i zločin protiv ratnih zarobljenika ( čl. 160 ). Taj pravni termin namijenjen je zlodjelima izuzetne svireposti i besćutnosti, kojima se žrtvama nanosi ekstremna patnja i poniženje, obično pod okolnostima koje daju počiniteljima izrazitu nadmoć i mogućnost za sadističko iživljavanje. Daljnja promišljanja nužno vode do kategorije – psihopatskih osoba. 

    Mnogi ih nazivaju „bolesnicima u glavu“, ali i to je metafora. Psihopati su neizlječivi za druge, osobno se osjećaju savršeno zdravo. U šifrarniku bolesti nemaju svoju šifru. Možda tek u naznaci – poremećaj osobnosti, ali to je preširoka i svakako nepouzdana dijagnoza. U opisu fenomena psihopatije bezbrojna promišljanja i studije razlikuju se, počevši od naziva (neki ih nazivaju sociopatima), preko postotka u populaciji, uzročnika, intenziteta i manifestacije „oboljenja“, te eventualne terapije. Neprijeporne su samo posljedice. Bilježi se da u najblažem obliku ta pojavnost kreće od kućnih narcisa, samoljubivih, egocentričnih tipova koji se potom spuštaju na ulice, a odatle kreću dokle im se dopusti,  jer žele sve. Manipulirat će drugima, podrugivati se, dodvoravati, prijetiti, pisati anonimna pisma, možda u grupi sa sebi sličnima premlatiti usamljenog prolaznika. Na tome će se stvar završiti, ako historijske prilike ne dopuste značajniji poduhvat. No, ako se povijesne okolnosti poklope, osmislit će krvoproliće za povijest. Dijagnostika se svodi na opise ponašanja: odsustvo kajanja, savjesti, suosjećanja, moralnu neurozu, okrutnost i nasladu koja iz toga proizlazi (zbog toga će ih netko „normalan“ nazvati „bolesnim umovima“). Nema čvrste definicije. Zašto onda ostalima ne pridružiti i ovu: Psihopati su pretorijanska garda đavola na zemlji.

    Obično smatraju da ih nadahnjuje neko božanstvo ili providnost ili koji mu drago univerzalni princip, pa ne znajući kamo će odabere upravo glavu nekog ludaka. Psihopati su metafizičko zlo. U svojoj zemaljskoj biti vole se pozivati na kolektivitet, to je dio igre. Hipertrofirano ja postaje mi, a neko drugo ja, koje stoji s druge strane nišana ili vratom uz oštricu noža, postaje oni. Psihopati se iznad svega vole poigravati licima, pretvarajući singulare u plurale. Tko bi rekao da banalno gramatičko pravilo može biti toliko prožeto zlom. Jer ispada da si ti, upravo TI, poštovani i uporni čitatatelju, po crti onih koji su te imenom prisvojili, rezao grkljane vezanih bespomoćnika, strijeljao djecu i babe, tjerao ljude u minska polja, silovao, kastrirao, zaogrnut šalom omiljenog kluba iscipelario do smrti nekog dječaka. Prihvatljivo? Naravno da nije, nemaš veze s tim i s takvima. Ali tu činjenicu priznat će ti jedino Gospod, na zemlji ti je namijenjena množina, jebena gramatička množina. 

    Svoju konačnu potvrdu psihopati stječu humanističkim isprikama onih koji te (izabrano!) predstavljaju: u ime srpskog naroda, u ime hrvatskog naroda, u ime svete matere crkve, u ime... Za ime Boga! Ne gurajte nas tamo gdje nas nema! Ne možete amnestirati zločince sakrivajući ih u mnoštvu, u množini, u gramatičkoj stupici. Za takvu radnju nemate pojedinačno ovlaštenje. Uzurpirali ste ovlasti. Sve umotati u celofan pragmatičkih induligencija i na vrhu svezati mašnu u bojama nacionalne zastave?! To vodi u novi zločin, ili je u najmanju ruku – blesavo. Mržnju odašilje u budućnost, prema onima kojih još nema. Ali bi ih trabalo biti, i da po mogućnosti ne žive istim besmislenim životom kojim su živjeli njihovi očevi (Meša Selimović).

    Enigma počinitelja, počinitelja zločina, egzekutora ili kako ih već nazvali – veoma je komplicirana, slojevita, multidisciplinarna. Što se tiče žrtava, stvar je mnogo jednostavnija, čak banalna. Svatko i u svakom trenutku može postati žrtva. Dan može započeti  mirno, obećavajuće. Naprimjer, voziš provincijskom cestom i poželiš prenoćiti u usputnom motelu. Mlaz tople vode iz tuša ispire s tijela napore dana, sanjariš, pjevušiš. I nikada ne znaš da li će u tom svetom trenutku neki psiho odškrinuti vraata kupaonice, odjeven u mamin šlafrok i mašući kuhinjskim nožem prići kadi, strgnuti zavjesu i raskomadati te.

     

  • 23.06.2013. - Освештење крста у Донјим Боркима

    У селу Доњи Борки - Славонска епархија обновљен је и освештан Часни крст по Духовима 2013. Чин освештења предводио је парох даруварски Протоставрофор Лука Босанац.
    Наиме, православни крст који је подигнут 20-тих година протеклога вијека, срушен је у јесен 1991. године. Након освештења присутни вјерници и народ наставили су заједничко дружење.

  • 28.06.2013. - Крсна слава ВСНМ опћине Дежановац

    Поводом Крсне славе ВСНМ опћине Дежановац - Видовдан, 29.6. у Говеђем Пољу одржана је Вечерња служба уз Часни крст подигнут првом српском архиепископу и просвјетитељу Светому Сави.
    Потом је у сеоском дому одржана свечана сједница коју је водио предсједник ВСНМ опћине Дежановац Жељко Милеуснић.

  • 20.07.2013. - Бански Грабовац

    У селу Бански Грабовац - Банија, одржан је парастос за 1200 страдалих Срба овог краја из 1941. године. Уједно је обиљежен и почетак оружаног устанка народа и народности овог краја под водством легендарног Васила Гаћеше. Делегацију ВСНМ ББЖ предводио је предсј. Дарко Карановић и предсј. одбора за обиљежавање важних датума из хисторије српске заједнице Предраг Иванчевић.
    Ове активности проведене су координирано са УАБА града Гарешнице.

    ФОТОГРАФИЈЕ

    {AG}albumi/20.07.2013. - BanskiG{/AG}

  • 21.07.2013. - Литургија у Манастиру Бршљанац

    Манастир Бршљанац је један од свјетионика опстојности Срба на подрућју Мославине. Одлуком аустроугарских власти из 1841. године манастир је докинут, црква срушена, а од истог материјала изграђена је црква у Великој Бршљаници посвећена Преношењу моштију Светог оца Николаја. Све до почетка 60-тих година 20-тог вијека  народ се по Великој Госпојини окупљао и саборовао код остатака манастира.
    Доласком нашег проте Станка Десанчића успостављена је традиција да се по Светом Прокопју (21.7.) одржава Света литургија уз традиционално саборовање окупљених вјерника по завршетку исте.

  • 27.07.2013. - Дан устанка 1941. - Срб

    Обиљежавање дана устанка народа и народности против окупатора 1941. године у Србу. Делегација ВСНМ ББЖ судјеловала је у обиљежавању Дана устанка заједно са члановима Вијећа СНМ града Липика и Пакраца, који су и били организатори.

    ФОТОГРАФИЈЕ

    {AG}albumi/27.07.2013. - Srb{/AG}

  • 02.08.2013. - Литургија у Береку - Илињдан

    02.08.2013. одржана свечана литургија у Береку поводом дана Светог Илије.

  • 22.09.2013. - Освештење цркве у Грубишном пољу

    22.9. 2013. освештена је црква Светога Ђорђа у Грубишном Пољу. Чин освештења предводио је Митрополит Загребачко - љубљански Господин Јован уз саслужење свештеника наше митрополије.
    Својеврсни преседан јесте и начин како је црква обновљена. Наиме, за живота, а сада покојни Милован Кљаић инг. агрономије из Београда је завјештао своме брату, господину Његовану Кљаићу да по његовој смрти прода стан и добивеним средствима обнови православну цркву у Грубишном Пољу, обзиром да су Кљаићи рођени грубишнопољци.

  • 11.10.2013. - Парастос и комеморација у Кукуњевцу

    Прије 71 годину у селу Кукуњевац недалеко Липика извршен је стравичан злочин усташких власти према локалном српском становништву. Тога дана живот је изгубило 243 цивила окупљених код цркве и спроведених до недалеког јарка,  а укупан број стадалих у току Другог свјетског рата у селу Кукуњевац  је 666 цивила. Остали број цивила страдао у логорима Јадовно, Јасеновац, Сисак и Стара Градишка.

  • 05.10.2013. - Бунар Алагинац

    У организацији ВСНМ ББЖ  Воћин, сваке године у току 10 мјесеца обиљежава се прва оружана акција славонских партизана као почетак оружаног отпора окупатору. Обиљежавање се одржава на комеморацији Алагинац бунара на граници опћина Ђуловац и Воћин, тј. ББЖ и ВПЖ.
    Присутни су били дожупан ВПЖ Игор Павковић, предсједник ВСНМ ВПЖ Милутин Јовановић, предсједник ВСНМ ББЖ и потпредсједник  СНВ Дарко Карановић, Младен Кулић предсједник ВСНМ града Слатине, предсједник ВСНМ опћине Ђуловац и члан предсједништва ВСНМ ББЖ Милан Радаковић те локално и становништво околних подручја.
    О самој акцији говорио је проф. Јован Вуковић из Воћина, а о хисторијским околностима Дарко Карановић и Младен Кулић.

    ФОТОГРАФИЈЕ

    {AG}albumi/05.10.2013. - Alaginac{/AG}

     

  • 29.10.2013. - Академска сликарица Персида Жутинић Ларма

  • 29.10.2013. - Парастос и комеморација у Новој Криваји

    ВСНМ ББЖ, ВСНМ града Дарувара и опћине Ђуловац, са представницима локалне самоуправе опћине Ђуловац судјеловали су на комеморацији и парастосу страдалим Србима који су 1942. године од стране усташких власти стрељани и побацани у бунар.
    Вјерски дио предводио је Јереј Александар Гачић, парох из Вировитице.

    ФОТОГРАФИЈЕ

    {AG}albumi/29.10.2013. - Nova Krivaja{/AG}

  • 08.11.2013. - Митровдан у Ступовачи

    Свечана литургија поводом Митровдана у Ступовачи, 08.11.2013.

  • 15.11.2013. - Промоција књиге Радована Дожудића

    15.11.2013. године у Бјеловару одржана је промоција књиге Радована Дожудића "Опловити земљу магије".

    ФОТОГРАФИЈЕ

    {AG}albumi/15.11.2013. - Promocija{/AG}

  • 21.11.2013. - Свети Архангел Михаило - Крсна слава ВСНМ Ђуловац

    21.11. на дан Светога архангела Михаила одржана је Крсна слава и дан ВСНМ опћине Ђуловац. Предсједник Вијећа Милан Радаковић упознао је присутне са радом Вијећа у протеклој години.

    ФОТОГРАФИЈЕ

    {AG}albumi/21.11.2013. - Krsna slava Dulovac{/AG}

  • 30.11.2013. - Вечер националних мањина у Бјеловару

  • 11.12.2013. - 10 година чешке националне мањине

    11.12.2013. - 10 година ческе националне мањине ББЖ - "Ческа Обец" Бјеловар.

    ФОТОГРАФИЈЕ

    {AG}albumi/11.12.2013. - 10 godina cesi{/AG}

  • 15.12.2013. - Литургија и парастос у Воћину

    15.12.2013.  у Воћину је одржана литургија и парастос посвећен страдалим србима са Билогоре и Зап. Славоније из јесени 1991. године. Литургији су присуствовали Боса Продановић - замјеница амбасадора РС у Загребу, екселенције Вукићевића, конзул РС у Вуковару госп. Симић, предсједник СНВ Милорад Пуповац, предсједник СДФ Вељко Џакула, дожупани из редова српске заједнице Саша Лукић ББЖ, Игор Павковић - ВПЖ, Боро Ркман - СМЖ, Мирослав Грозданић - ПСЖ.

  • 21.12.2013. - хрвачки меч Виндија Вараждин - Пролетер Зрењанин

    21.12.2013. у Лудбрегу је одржан пријатељски хрвачки сусрет између хрвачког клуба "Виндија" - Вараждин и "Пролетер" из Зрењанина - Република Србија. Ради се о два понајбоља хрвачка клуба Хрватске и Србије.
    Суштина овога меча јесте потврда да спортске активности дефинитивно зближавају младе људе и пружају могућности пријатељских сурадњи у будућности. Велик обол овој спортској манифестацији дало је и ВСНМ града Лудбрега као и ВСНМ ВЖЖ судјеловавши са локалном самоуправом у организацији ове приредбе. Сама приредба прошла је у изузетној коректности, а публика је и једну и другу екипу наградила дуготрајним пљеском. Сам резултат уистину је био у другом плану.

  • 21.12.2013. - Крсна слава ВСНМ града Вараждина

    У склопу обиљежавања Крсне славе ВСНМ града Вараждина, уприличена је и промоција књиге Радована Дожудића "Опловити земљу магије", коју је издало ВСНМ ББЖ.
    Уз аутора о књизи је и говорила проф. Катица Коврлија, наша драга списатељица из Бјеловара.

  • 22.12.2013. - Манастир Света Ана

    Света литургија у Манастиру Света Ана - Доња Вријеска - свечаност предводио викарни епископ Јован Ћулибрк са свештенством Славонске епархије.

  • 19.12.2013. - Никољдан у Великој Бршљаници

    ВСНМ града Гарешнице прославило је своју Крсну славу Светога оца Николаја у Великој Бршљаници.Нажалост и ове године није био присутан нитко од градских власти. Извјештај о раду у протеклој години поднио је предсједник ВСНМ града Гарешнице Предраг Иванчевић. Вјерски дио резања славскога  колача и прелијевања кољива предводио је парох великобршљанички Славиша Спасојевић.

  • 19.12.2013. - Никољдан - Северин, Велика Писаница, Нарта и Бјеловар

    У складу са одлуком Вијећа са сједнице од 26.11.2013. године, одржане у Бјеловару, донијета је одлука да се и ове године као и претходних додијеле поклони поводом Никољдана нашим најмлађим сународницима. Поклон пакетиће финанцирало је ВСНМ ББЖ, а у Бјеловару ВСНМ града Бјеловара.

  • 13.10.2013. - Излет ВСНМ ББЖ у Манастир Гомирје

    Чланови ВСНМ ББЖ као и највећи дио предсједника и замјеника градских и опћинских Вијећа походио је 13.10.2013. вјерско поклоничком и духовно едукативном излету у манастир Гомирје - најзападнији манастир СПЦ у Републици Хрватској. Домаћини овоме путовању били су наши драги пријатељи, чланови ВСНМ Приморско-горанске жупаније на челу са предсједником Миланом Ераковићем као и чланови СКД "Просвјета"- пододбор Гомирје са предсједником Душком Рокнићем те српским представницима ове јединице локалне самоуправе.